Gospodin Živadin Jovanović o knjizi „PUTIN SNAGA RUSIJE“!

0
2395

Tekst koji sledi predstavlja redigovano i prošireno izlaganje Živadina Jovanovića predsednika Beogradskog foruma za svet ranopravnih i nekadašnji ministar za inostrane poslove SRJ, na promociji knjige ,,Putin snaga Srbije“, autora Dragomira i Bogoljuba Karića, 23. oktobra 2016., na Međunarodnom sajmu knjiga, u Beogradu.

Poziv da govorim o knjizi „Putin snaga Rusije“, autora Bogoljuba i Dragomira Karića, predstavlja za mene veliku čast i osobito zadovoljstvo. Ovo osećanje utoliko je jače što se radi o retkoj knjizi srpskih autora, na srpskom jeziku koja je posvećena lideru prijateljske Rusije, velikom prijatelju Srbije i srpskog naroda, a može se slobodno reći – jedinstvenom državniku savremenog sveta. Državniku koji se od drugih razlikuje po dalekovidosti, hrabrosti i posvećenosti istini, pravdi i svetskom poretku ravnopravnosti.

img_3853

Divno opremljena, vrlo sadržajna, pisana jednostavnim a istovremeno bogatim stilom ova knjiga dolazi u ruke čitalaca srpskog govornog područja u pravo vreme i predstavlja doprinos jačanju razumevanja, boljem međusobnom upoznavanju i zbližavanju srpskog i ruskog naroda. U pravo vreme zato što se o Valdimiru Vladimiroviču Putinu u svetu mnogo piše i govori, ponekad objektivno i dobronamerno, ali češće i sa predubeđenjima i nedobronamerno. Deo toga, preko medija i izdavaštva, dopire i do javnosti u Srbiji koja ne može biti zadovoljna pristrastnošću i zadatim prilazima velikog dela pisane produkcije zapadnih autora i globalizovanih medija o predsedniku Putinu, Rusiji i njenoj politici. Braća Karić su dobri poznavaoci Rusije, kao i celog postsovjetskog prostora, njihovog razvoja, potencijala i rezultata, ali i njihovih problema. Sarađujući sa partnerima u Rusiji, oni su u višedecenijskom periodu razvoj i promene u Rusiji posmatrali i spolja i «sa lica mesta», gradili poslovna i lična partnerstva i prijateljstva u raznim oblastima privrednog, političkog, kulturnog i društvenog života u najširem smislu. Te njihove prednosti našle su pravu meru i odraz u knjizi pred nama – očitujući se u njenom širokom konceptu, bogatstvu činjenica, objektivnosti i konstruktivnom prilazu kakav čitaoci i zaslužuju. Ova knjiga dolazi u pravo vreme i zato što podseća na strateški karakter srpsko-ruskih odnosa i neophodnost njihovog još delotvornijeg razvoja kao uslova uravnoteženja spoljne politike i međunarodnog položaja Srbije u ovom vremenu dubokih promena međunarodnih odnosa.

Postoje političari, postoje šefovi država i vlada, ali je danas, zaista, teško pronaći državnika tako izraženih državničkih kvaliteta, kao što je Vladimir Vladimirovič Putin. Reč je o državniku koji, eto već više od deceniju i po, nosi odgovornost za jedinstvo i razvoj Rusije, za zaštitu njenih nacionalnih i državnih interesa, kao i njeno ravnopravno mesto u globalnim odnosima u svetu. Ova knjiga pokazuje kako je Putin najpre vratio dostojanstvo i samopouzdanje ruskom narodu da bi potom pokrenuo i usmnerio njegovu ogromnu stvaralačku energiju u razvoj zemlje, kulture, u jačanje odbrane i ravnopravnog položaja u globalnim odnosima . Putin posle Jeljcina obezbeđuje stabilnost zemlje, jedinstvo nacije, zaustavlja separatizam i terorizam, ograničava mešanje tajkuna u državne poslove, obezbeđuje punu zaposlenost i rast životnog standarda. Putin vraća dostojanstvo i modernizaciju oružanim snagama, uspostavlja skladne odnose države sa Ruskom pravoslavnom crkvom. Na međunarodnom planu umesto podređene uloge Rusije na koju su se Zapad, pre svega SAD i NATO, navikli u vreme Jeljcina, nudi suverenu ravnopravnost i partnerstvo kao jedinu osnovu odnosa i saradnje. On odlučno odbija politiku bilo čije izuzetnosti, privilegija ili duplih standarda. Takva politika pokazuje se kao jedino ispravna jer, manje više, svima postaje jasno da se ni jedan značajniji međunarodni problem ne može uspešno rešiti bez ravnopravnog učešća Rusije, pogotovu ne kada vodeće zemlje ili integracije Zapada teže nametanju rešenja protiv legitimnih interesa Rusije. To se jesno pokazalo na primerima Gruzije, Ukrajine, Krima, Sirije. Politika predsednika Putina postala je simbol najdubljih promena u svetskim odnosima u periodu posle hladnog rata, simbol smene unipolarnog poretka multipolarnim svetskim poretkom koja se odvija pred očima svetske zajednice. Takve promene otvaraju perspektivu za demokratizaciju međunarodnih odnosa, za poštovanje osnovnih principa međunarodnog prava što nije korisno samo za Rusiju i njene interese, već za slobodu i interese ogromne većine zemalja u svetu, za sve narode žele mir i ravnopravnu saradnju, koje su protiv politike ucena, diktata, mešanja u unutrašnje poslove.

Ova divna knjiga svedoči da Putin nije uzdigao čast, dostojanstvo i samopouzdanje samo ruskog naroda i Rusije. Svojim doslednim i principijelnim stavovima o ravnopravnosti svih zemalja i naroda on je ujedno povratiko samopouzdanje i svih drugih naroda da se vredi boriti za svoje legitimne interese, za poštovanje principa međunarodnog prava i morala. Putinova politika i njegovi rezultati u praksi pokazuju da patriotizam i vernost narodu i državi nisu preživele kategorije, da su teze o kraju istorije puka obmana zagovornika politike izuzetnosti i dominacije. Svetski poredak nije piramida na čijem vrhu stoji „izuzetni“, svetski policajac već zajednica suverenih i ravnopravnih naroda i država.

Čitajući tekst ove knjige može se zapaziti da se autori u više njenih delova, u različitim periodima života, profesionalne i političke aktivnosti Vladmira Vladimiroviča Putina vraćaju na njegove izuzetne karakterne osobine: vernost prema prijateljima bez obzira na teškoće; samopouzdanje, odlučnost i neustrašivost u odbrani pravde i prava; patriotizam i interesi domovine ispred ličnih interesa; pronicljivost u procenama namera i snage protivnika; lično, nacionalno i državno dostojanstvo – vrednosti najvišeg ranga; poštovanje istorijskih iskustava u kreiranju vizije budućeg razvoja; ljubav prema sportu i borilačkim veštinama.

Upravo tim osobinama Putin pleni simpatije i budi nade ne samo u Rusiji i među slovenskim narodima, već širom sveta. Veći deo sveta je postao svestan da su te vrednosti, gotovo, zbrisane u bezdušnom pohodu liberalnog korporacijskog kapitalizma i mondijalizma, a sa njima i nada u humano, bolje sutra.

Putin svojim osobinama velikog ruskog i svetskog državnika vraća veru u budućnost pravednijeg, bezbednijeg i humanijeg života. On je postao simbol stvaranja novog prostora slobode i ravnopravnosti na planeti. Time što je obezbedio moralno i duhovno uspravljanje, jačanje i rast Rusije, ujedno je širio prostor slobode za druge narode i države, uključujući i srpski narod i Srbiju. Nije otuda ništa iznenađujuće što autori na mnogo mesta u knjizi citiraju stavove predsednika Putina o tzv. jugoslovenskoj krizi, o otimanju Kosovu i Metohiji, o Srbiji, o ucenama, o „obojnim revolucijama“ čiji je obrazac Zapad, na čelu sa SAD, uspostavio upravo u Srbiji posle oružane agresije NATO 1999. Pogoršanje odnosa između Rusije i Zapada otpočelo je upravo posle agresije NATO na Srbiju, podsetio je Predsednik Putin tokom nedavnog samita zemalja BRIKS-a u Nju Delhiju.
img_3865
Žanrovski posmatrano, ova knjiga je biografska ali je to nepotpuna i nedovoljna tvrdnja. Njena sadržina je višeslojna. Autori prate ličnost Vladimira Vladimiroviča Putina, njegovo odrastanje i formiranje, studije na fakultetima, službovanje u Komitetu, na dužnosti obaveštajca u Berlinu u dramatičnom periodu korz koji je prolazila NDR, rad u gradskoj vladi Sanpeterburga, rad na dužnosti funkcionera u administraciji Borisa Jeljcina i konačno na dužnostima predsednika i premijera, pa opet predsednika Ruske federacije, sve do današnjeg perioda. Drugi nivo je praćenje njegovog bližeg i daljeg okruženja, situacija u kojima se nalazi i kako se u njima ponaša. Treći nivo je praćenje i smene različitih faza u političkom, ekonomskom i društvenom razvoju u Rusiji. Četvrti nivo je praćenje najvažnijih segmenata spoljne politike Rusije i njenih odnosa sa drugim najvažnijim faktorima kretanja u Evropi i Svetu. U tim okvirima, su analizirani i pokušaji destabilizacije Rusije od strane zapadnih centara moći. Prateći aktivnosti i stavove V.V.Putina oni ujedno vešto i uverljivo prate opšti razvoj u svetu. Dakle, oni neizbežno prate i proces nestanka unipolarnog poretka i nastanka multipolarnog svetskog poretka koji je nerazdvojivo vezan za politiku i strategiju Vladimira Vladimiroviča Putina.

Knjiga je ozbiljno i vredno štivo. Braću Karić poznajemo kao uspešne poslovne ljude, kao političare, osnivače medijskih, obrazovnih i filantropskih institucija, uključujući Fondaciju porodice Karić. Do ove impresivne, sadržajne i estetski visoko opremljene knjige, nešto manje smo ih poznavali kao autore, bez obzira što ovo nije njihovo prvo delo. Ovim delom oni se predstavljaju i kao autori visokih spisateljskih kvaliteta na čemu im iskreno čestitam. Oni se ne zadržavaju na pukom registrovanju biografskih i drugih podataka predsednika Putina. Iako su koristili obimu literaturu drugih autora, citiranje drugih je umereno u funkciji pojačavanja sopstvenih opažanja, ili zaokruživanja određenih celina. Oni nenametljivo ali znalački, daju svoja zapažanja, mišljenja i ocene najvažnijih problema, događaja, ličnosti. Iako je to rizično činiti bez vremenske distance, oni hrabro prihvataju izazov da bi svoje ocene podelili sa čitaocima i stavili pred sud javnosti.

Kada je u knjizi reč o međunarodnim zbivanjima i o spoljnoj politici Rusije, usuđujem se da te delove preporučim i mladim i iskusnijim kolegama u diplomatiji, kao i ljudima sa iskustvom u bavljenju politikom. Verujem da im može biti od koristi. Knjiga sadrži i celovite informacije o nizu događaja, situacija i odnosa koji su uticale na pravce razvoja u Rusiji koje su, bar u delovima, ako ne u celini, manje poznate javnosti Srbije. To potvrđuje, već rečeno, da knjiga doprinosi boljem međusobnom upoznavanju i razumevanju.

Čitajući ovu knjigu čitalac upotpunjuje znanje o mnogim stvarima. Ne udaljujući se od glavne teme, autori prate povezanost, odnose i saradnju Srbije i Rusije. Oni to ne čine veštački, napadno, već prirodno sledeći politiku, odluke i aktivnosti Predsednika Putina koji, kada je reč o ruskoj strani, ima ključnu ulogu u podsticanju i usmeravanju razvoja strateških odnosa između Srbije i Rusije. Da nije delova o povezanosti interesa, zajedničkim istorijskim iskustvima i sudbinama, da nije poređenja i podsećanja o značaju srpsko-ruskih odnosa i prijateljstvu, knjiga o Putinu ne bi bila potpuna. Svesni toga, autori s razlogom koji nije samo istorijski već veoma aktuelni, afirmišu povezanost sudbina, istorijskih iskustava, zajedničkih interesa i perspektiva razvoja u miru.

Ova knjiga prosto podseća da je humano, prirodno i potrebno da bez zadrške, bez ikakvih psiholoških, političkih ili drugih barijera, idemo odlučnije u razvoj odnosa i svestrane saradnje između Srbije i Rusije. Ne samo zbog zajedničkih slovenskih, kulturnih i pravoslavnih korena, ne ni zbog tradicionalnog savezništva i ogromnih ljudskih žrtava koje moramo pamtiti i poštovati, već i zbog zajedničkih interesa. Nema ničega lošeg u tome što u naše odnose treba uvek da ugrađujemo i zajedničke interese. Naša pripadnost slovenskom rodu i pravoslavlju nikad nije bilo upitno, niti mopže biti upitno. Ono je konstanta našeg bitisanja. Uz sve velike razlike u veličini teritorije, stanovništva, ekonomskih i prirodnih potencijala i moći, uz sve specifičnosti, Srbija i Rusija imaju imaju velike zajedničke interese – u ekonomiji i kulturi, ali ništa manje u očuvanju mira i bezbednosti. Kako na svojim granicama, tako i u Evropi. Tako je bilo u prošlosti, tako mora ostati i u sadašnjosti i u budućnosti. Bliski odnosi i svestrana saradnja Srbije i Rusije jeste u interesu Evrope. Nadam se da bar veći deo Evrope to razume i da će Zapadna Evropa. pre ili kasnije, slediti primer Srbije u svojim odnosima sa Rusijom.

Dozvolite mi da iznesem lično uverenje, da bez bržeg razvoja saradnje i odnosa sa Rusijom, Srbija teško može obezbediti uravnoteženu politiku, normalan i stabilan međunarodni položaj kao i slobodan ekonomski razvoj. Niz godina, par dekada, Srbija, nažalost, nema normalan, uravnotežen međunaropdni položa. To je zato što su se naše vlasti previše oslonile, previše vezale i previše veruju Zapadu. Gotovo da smo se navikli na svakodnevne deklaracije vernosti Zapadu, na zapadne savetnike, tutore i gaulajtere, među kojima ima čak i odgovornih za zločine protiv srpskog naroda. Niko da se zabrine zbog činjenica da je Zapad razorio bivšu SFRJ, da je potom razorio bivšu SRJ, da je zapadna alijansa – NATO, na čelu sa SAD, 1999. izvršila ilegalnu oružanu agresiju silom otevši pokrajinu Kosovo i Metohija, izazivajući hiljade ljudskih žrtava, sejući osiromašeni uranijum čije se pogubne posledice prećutkuju. Niko zvanično da pokrene pitanje naknade ratne štete od preko 100 milijardi SAD dolara, da se zabrine što je Zapad i danas uveliko na poslu razaranja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije, da je prigrabio sve važnije ekonomske potencijalne zemlje, da je preko svojih zapadnih banaka od 2001. do danas isisao iz Srbije bar 60 milijardi USD. Kao da je normalno da slušamo i čitamo kako su sve naše vlade od 2000. godine prozapadno orijentisane! Uravnotežena spoljna politika i vojna neutralnost zahtevaju, pored ostalog, brži razvoj odnosa i saradnje između Srbije i Rusije, a potom i između Srbije i Kine, između Srbije BRIKS-a. Tek na taj način moći ćemo da izgradimo normalan, prirodan položaj i stabilnu međunarodnu poziciju.

Posebnu vrednost knjige vidim u njenim prilozima koji pokazuju njenu dokumentarnu i referentnu dimenziju. Govor Vladimira Vladimiroviča Putina u Minhenu 2007. godine ima istorijsku vrednost. Tada je, pored ostalog, rekao: „Nema unikalnih slučajeva, Kosovo nije unikalni slučaj.“ Zapadni partneri mu tada nisu verovali. Bilo je i u Beogradu ljudi koji su se zalagali za tu unikalnost. Ne, agresijom NATO 1999. godine prekršena su osnovna pravila povelje Ujedinjenih nacija i međunarodnih odnosa. Napravljen je presedan od koga je zabolela glava mnoge zemlje na svetu, ali se bojim da teške posledice tek predstoje.

Putin je podigao Rusiju, ali je pobudio nade u čitavom slobodoljubivom svetu. Putin otvara prostor slobodi i dostojanstvu za male zemlje. On te vrednosti nikome ne može podariti i te otvorene prostore slobode i nezavisnosti ne može ispuniti umesto onih koji kojih se to tiče. Rukovodstva malih i srednjih zemalja svojom aktivnom ulogom, političkom i diplomatskom borbom, moraju same popuniti taj prostor. On ne može dugo ostati neispunjen.

Putin zna i mi znamo da je Rusiji danas najvažniji mir. Putin i Rusija ne daju povoda da drugi ugrožavaju mir, šire militarizam, intervencionizam, vojne arsenale i baze. Rusiji mnogo više nego drugima je neophodan mir, jer ona ima najveći prostor za aktiviranje još uvek neaktiviranih , prirodnih, ljudskih, naučnih i mnogih drugih potencijala. Paradoksalno je slušati sa Zapada, iz NATO-a i zapadnih medija da Putin i Rusija krše međunarodno pravo. Ko krši Povelju UN i zaobilazi Savet bezbednosti UN kad god mu to odgovara? Ko je sebi pripisao «izuzetnost» i prigrabio ulogu svetskog policajca? Ko koga okružuje vojnim bazama, raketama, rotirajućim komandama, snagama za brze intervencije? Ko proglašava terorističke organizacije za oslobodilačke, za «umerenu opoziciju», ko ih finansira, naoružava i obučava, od tzv. OVK do Al Nusre i sličnih? Ko je bombama razorio Jugoslaviju, Avganistan, Irak, Libiju?.. Ko, od kada i kako proizvodi desetine miliona izbeglica i raseljenih lica!?

Putin je državnik koji ne govori mnogo, niti se zadržava na nevažnim pitanjima. Govori kada je i koliko potrebno, strateški, uverljivo. Njegov govor je jasan, direktan, pravovremen, ali ne i provokativan, konfrontirajući. I kada NATO vrši vojnu ekspanziju ka ruskim granicama on govori o greškama ruskih „zapadnih partnera“. Ali, zato paralelno, na poteze Zapada koji su sve drugo samo ne partnerski, odgovara konkretnim koracima, merama, odlukama rečitijim od svake retorike.

Još jednom čestitam autorima knjige «Putin snaga Rusije» i želim da se knjiga što pre nađe u rukama najšireg kruga čitalaca.

Izvor: Živorad Jovanović

POŠALJITE ODGOVOR

Molimo Vas unesite Vaš komentar!
Molimo Vas ovde upišite svoje ime