Bogoljub Karić: Putinov recept za uzdizanje Srbije

0
2121

PISMO IZ MOSKVE BOGOLJUBA KARIĆA / Politika

Ako je Vladimir Putin mogao da za deset godina uzdigne veliku Rusiju i povrati joj ponos, snagu i nadu, zašto Srbija ne bi učinila isto

Zašto bi Vladimir Putin pobedio i na izborima u Americi, ili bilo kojoj drugoj zemlji? Šta možemo naučiti od predsednika Rusije i primeniti takvu politiku u našoj Srbiji? U Rusiji Putin uživa ugled i rejting o kojem drugi mogu samo da sanjaju. Mnogi mu to priznaju, iako nemaju snage da to javno izgovore.

stojanovic-dragan-portret-putinaMislim da su optimizam, nada i moral koje je Putin probudio u ruskom narodu, a onda i u čitavom svetu, najveći rezultati njegove politike. Preuzeo je Rusiju kada je ona bila na kolenima. Carevali su terorizam, separatistički rat, haos, korupcija i beda, dok je stotine milijardi dolara oticalo iz zemlje. Državom su vladali „genijalni liberali”, Jeljcinovi privatizatori. To su ti takozvani eksperti koji ne umeju sebi ni pertlu na cipelama da vežu, ali zato su umeli da unište čitavu ekonomiju, pod plaštom privatizacije! Putin je to doba s pravom nazvao „vremenom poniženja, zavisnosti i raspada”.

Zato je, kao odlučni patriota, Rusiju menjao tačno onako kako je to narod tražio i očekivao: uspravio je, podigao je, odbranio je njen suverenitet i stvorio uslove da se Rusi nahrane sopstvenim rukama, umesto da prose na svetskoj pijaci. Putinova Rusija danas zauzima prvo mesto u svetu po izvozu žita!

Uspeo je, korak po korak. Ojačao je privredu i društvo, izuzetno mnogo je ulagao u Akademiju nauka, vojnoindustrijski kompleks i umetnost. „Kao u svakoj zemlji, u Rusiji postoje osobenosti i tradicija koje se moraju uvažavati. I nema ništa gluplje nego pokušavati da se presadi tuđi model na sopstveno tle.” To je bila njegova ideja vodilja.

Ogromni rezultati njegove politike pobijaju svu zapadnu propagandu i laži. Godine 1999. bruto društveni proizvod Rusije iznosio je svega 195 milijardi dolara, dok  je 2015. dostigao neverovatnih 3.718 milijardi. Ako je 1999. godine BDP po stanovniku bio mizernih 1.320 dolara, u prošloj godini je, takođe po zapadnim izvorima, porastao na 25.400 dolara! Po obimu BDP-a Rusija se popela na šesto-sedmo mesto u svetu. Dok Putin nije ušao u Kremlj, bila je na ponižavajućem, 36. mestu. Državni budžet Rusije povećan je 25 puta, a prosečne plate „budžetnika”, odnosno zaposlenih u javnom sektoru, povećane su za 20, a penzije za 16 puta. Krim je vratio majci Rusiji.

Kao mudar lider, Putin je znao da je to bilo moguće postići samo zahvaljujući visokim stopama privrednog rasta koje se godišnje kreću i iznad sedam ili osam odsto. Ako je Zapad mislio da će nametnutim sankcijama ekonomski uništiti Rusiju, grdno se prevario, pa se sada američki i evropski biznismeni utrkuju ko će pre da zauzme mesto u Putinovoj čekaonici – kada se sankcije ukinu.

Pretvorivši Rusiju u ekonomskog i vojnog džina, vratio joj je izgubljeno dostojanstvo, a rat u Čečeniji je dobio tako što je Grozni umesto raketama zasuo novcem i ogromnim investicijama. Grozni danas izgleda kao Monte Karlo i Čečeni to ne zaboravljaju. Postali su ravnopravni i zahvalni građani koji najglasnije brane Putina i njegovu borbu protiv terorizma.

Devedesete godine predložio sam Miloševiću projekat na 73 stranice po kojem bi se sve značajnije državne kompanije i putna mreža privatizovale. Američke, ruske i evropske multinacionalne kompanije dobile bi 51 odsto vlasništva, dok bi 49 odsto podelili naši radnici. Da je Milošević prihvatio moj model tranzicije, siguran sam u jedno – nikakvog rata ne bi bilo. Nažalost, nisu me poslušali tada, ne slušaju me ni sada.

Ako je Putin mogao da za deset godina uzdigne veliku Rusiju i povrati joj ponos, snagu i nadu, zašto Srbija ne bi učinila isto? Mnogi u svetu primenjuju Putinov recept, ne presađujući nametnuta katastrofalna rešenja koja su nas dovela na rub provalije. To je ono što nam nedostaje: Vera da Srbija za manje od deset godina može da udvostruči BDP, da sačuva svoju teritoriju i da bude bogata evropska zemlja. Predsednik vlade Aleksandar Vučić se svim silama trudi da pobedi defetizam i odsustvo volje da se smelo zagazi sopstvenim putem. Ali, jedna lasta ne čini proleće. Ponekad mi se, odavde, iz daljine, čini da on tu bitku vodi usamljen i da njegovi pojedini bliski saradnici ne razumeju silnu energiju premijera da preokrene Srbiju.

Zato nam je potreban kontinuitet vlasti i podrška da na tom teškom putu vraćanja Srbije samoj sebi istrajemo. Ekonomski nacionalni savet nije dao podršku predsedniku vlade, nije ni približno iskoristio za srpsku privredu otvorenu kapiju Kremlja i drugih država koje je državnik Vučić otvorio. Svaki američki predsednik, čim dobije kijavicu, ne ode kod lekara, nego kod Henrija Kisindžera po savet. Za svaku oblast postoji srpski Kisindžer.

Pred nama su, dakle, dva puta. Prvi je da pobedimo pesimizam i zaustavimo odliv mozgova, ili da odemo i ispraznimo Srbiju, verujući takozvanim analitičarima da ni za 30 godina nećemo živeti kao osamdesetih. To je stav gubitnika. Drugi je da počnemo da verujemo u sebe i da na kraju pobedimo. Za to nam treba manje od deset godina. Vladimir Putin je pokazao da je to moguće. Nije slušao gubitnike.

POŠALJITE ODGOVOR

Molimo Vas unesite Vaš komentar!
Molimo Vas ovde upišite svoje ime