Početna Zaposlićemo Srbiju

Zaposlićemo Srbiju

Naša vizija je otvorena, kreativna, ekonomski jaka Srbija.

Mi želimo sigurnost, zakone jednake za sve, fabrike koje proizvode i izvoze, viši standard i iskorišćenje potencijala naše zemlje.

Jaka ekonomija svetska Srbija

  • Zaustavićemo korupciju
  • Obezbedićemo sigurnost kapitala
  • Zaštitićemo nacionalnu ekonomiju
  • Osnovaćemo preduzetničku banku
  • Stimulisaćemo proizvodnju zdrave hrane
  • Napravićemo nacionalni program za seoski turizam
  • Omogućićemo najboljima da napreduju
  • Osnažićemo srpsku porodicu

Srbija trči „mrtvu trku“

Bogoljub Karić je još davne 2004. godine izgovorio: Srbiji su potrebni sposobni političari – modernijeg, drugačijeg i stručnijeg profila . I okušao je sreću na predsedničkim izborima 2004. godine. To ga je koštalo političkog izgnastva.
Kada su mu pozatvarali malte ne sve, osim Univerziteta, Karić je rekao : mogu da mi uzmui sve osim onog što imam u glavi. I dokazao da je sposoban da u stranoj zemlji uveri domaće investitore da ulože u projekat vredanu preko 10 milijradi evra.
I oni najskeptičniji danas su pred dilemom – da li taj uspeh zapravo produžava izgnanstvo Bogoljubu Kariću?

Pitanje nije slučajno. U Srbiji su prvi put javno prikazani oni najbogatiji koji su bliski vlasti. Ili tačnije rečeno – deo bogatih. Ili još preziznije – najveći broj onih koji su bogatstvo stekli na nacionalnom tržištu i kroz kontraverznu privatizaciju.

Javnost je ostala zbunjena. Vlada je nudila da „uspešni biznismeni“ preuzmu posustala preduzeća. Jedan od „velikih biznismena“ bio je cinično jasan – „šta ću ja u propalim preduzećima“!

Prvi čovek „Privrednika“ iz Šekspirove i sam je zbunjen jer „njegove kolege bi da uzmu javna preduzeća, a ne ona koja su oronula kroz tranziciju i privatizaciju“.
Srbiji su očigledno potrebni novi ljudi. I nove ideje. Neki kažu – spasao bi nas novi Peti oktobar. Neki i dalje tuguju što Šestog oktobra nije izvršena „revolucionarna lustracija“. A ona se odista odigrala – desetine hiljade dotle dobrih i uspešnih direktora i vrhunskih stručnjaka zamenjeno je „partijskim poslušnicima“. Čak i onima koji nisu čuli da se operacija kičme po „metodu našeg ministra zdravlja“ obavljala na VMA pre 20 godina! Ali sa autoritetom vlasti savetuju profesore medicine da „više čitaju“!

Pozitivno je jedino da se država najzad setila da ono što nude stranim investitorima, ponude i domaćim bogatim ljudima. Neka vrsta „domaćeg putinizma“. Istina, prilično kasno. Skoro deceniju kasnije od dana kada je to Bogoljub Karić predlagao dr Zoranu Đinđiću.

Za ljude koji se bave političkim i ekonomskim temama izazovno pitanje je – da li je taj potez Vlade signal da se nešto pozitivno menja u našoj stvarnosti. I da je to šansa za sve naše uspešne ljude, protiv kojih se vodila hajka, da se vrate i stanu pred lice pravde oslobođeni straha da je njihova istina mrvica pred topuzinom moćnika iz vlasti.

tek reformisanom sudstvu, ne bi trebalo da ima mesta sumnji da bi iko pristao da gazi po sopstvenom profesionalnom moralu. Ili se upusti u „nemoguću misiju“. Jer, optužiti nekog da je bilo šta loše učinio u Mobtelu, koji je jedina svetala tehnološka inovacija u minuloj deceniji ipo, zapravo je izazov zdravoj logici. Zašto? Mobtel je davno prodat čoveku koji je sve račune sa drugim suvlasnikom izravnao na ciriškoj arbitraži. To više nije odnos države i Karića kao većinskog privatnog vlasnika. Sve što je eventualno bilo sporno, rešeno je u Cirihu. Uz to, država je Mobtel davno prodala Norvežanima. U odnosu na uložena novčana sredstva – dobila je oko 250 puta više para!

Ipak nije tako. Neke „nevidljive sile“ uspele su da lansiraju nove optužbe istog trena kada su objavljene vesti da su Karići svoju ideju o Konzorcijumu Itera, sa kapitalom druge ruske naftne kompanije, pretvorili u priznat projekat, koji je dobio sva priznanja u Kanu i Beču.. U listovima „prikladnog žanra“ odmah su iskopane prastare stvari o vilama, o mogućnosti oduzimanja imovine, baveći se oprobanom „bacanju koske“ gladnom narodu!. Bez obzira što su optužbe bez ikakve osnove. Sve ono što se slika i prikazuje kao navodno izgrađeno iz „prihoda Mobtela“ – Karići su imali i pre potpisivanja ugovora o stvaranju Mobtela?!

Zašto je sve tako?

Mislim da su dve stvari ključne – prejak pritisak na sve pore vlasti i institucije sistema od strane onih koji su se udobno smestili pod okrilje vlasti. I zauzetost političke elite sopstvenim „kozmetičkim šminkanjem“ .Srbija je faktički, kada je reč o njenom zametku kapitalističkih kapaciteta podeljena na one koji bi da očuvaju svoju poziciju, ma koliko trajala ovakva situacija u kojoj dramatično raste broj onih koji žive ispod minimuma egzistencije i bojazan političke elite da učini išta drugo osim da se zabavlja samom sobom i da se stalno prebrojavaju na lokalnim borilištima, tragajući za najpovoljnijim datumom kada da opet uđu u najmasovniju „narodnu zabavu“ – nove izbore!

Srbiji su potrebni novi politički kreatori budućnosti, a ne zamajivaći naroda „preletačima“ ili novim maštanjima o „ekonomiji destrukcije“ I varaju se svi koji misle da je „narod umoran“. Od gladi se niko ne umara. Od straha od neizvesne budućnosti i najveći flegmatici prema političkim zbivanjima znaju da se iznenada probude i stanu u red na biralištima. A tada ih ne mogu da kupe ni parama.
Sve je više onih koji u buđenju PSS- BK vide pravu šansu da Srbija ponovo dobije Karića! I da ga stavi na iskušenje da ostvari svoje obećanje – zaposliću Srbiju!

Bogoljub Karić je počeo privatno preduzetništvo još u vreme vladavine komunista, kada je privatna inicijativa bila zakonom ograničena samo na lični rad i angažovanje najviše pet radnika. Na prostoru Kosova, gde je rođen i odrastao, gospodin Karić je pokazao pravi menadžaerski duh i dovitljivost time što je formirao privatne fabrike, udružujući se sa braćom, sestrom i širom familijom i tako legalizovao mogućnost da privatni sektor ipak anagažuje dovoljno radnika za ozbiljnu proizvodnju.

Utemeljivač kapitalizma

Taj istorijski presedan ga je učinio utemeljivačem vraćanja kapitalističkih društvenih odnosa u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Savremeni svet je to prepoznao i podržao, pa je još 1979.godine međunarodna banka iz Vašigntona odobrila braći Karić kredit na 11 godina, koji su vratili za 3 godine, odnosno 8 godina pre roka. U fabrici koju su pokrenuli, ravnopravno su radili Albanci, Srbi i radnici svih drugih nacionalnosti.

Poslovni uspesi Bogoljuba Karića, uvek su smetali vlastima, jer su pokazivali koliko je on lično, ispred svih koji su u raznim vladama bili zaduženi za privredni razvoj i približavanje Srbije Evropi. Progres Srbije, a pogotovo zaostalog Kosova, bio je moguć samo uz nove ljude, sa novim znanjima, koji su, neopterećeni komunističkom ideologijom, težili obnovi građanskog društva.

U čemu je Karić bio prvi

Stoga je osnovao prvi privatni univerzitet, koji uživa veliki ugled zbog angažovanja vrhunskih predavača i stalnog unapređivanja nivoa nastave. Osnovao je i prvu privatnu banku – Karić banku, koja je kasnije promenila ime u Astra banka.

Za razliku od ostalih privatnih banaka koje su uz podršku tadašnjeg režima sada pokojnog Slobodana Miloševića radile kao piramidalne banke osnovane radi pljačke stanovništva, njegova banka je radila po međunarodnim bankarskim standardima i sve svoje obaveze izvršila u celosti i u ugovorenim rokovima. To je razlog zbog koga je upravo Karić Banka bila jedina srpska banka, koja je od stranih banaka bila akreditovana za transfer i isplatu penzija, koje su građani Srbije ostvarili na Zapadu.

Bogoljub Karić je osnovao i prvo privatno osiguravajuće društvo Evropa osiguranje, preduzeće za Internet usluge, građevinsku firmu, najbolju privatnu televiziju sa nacionalnom frekvencijom (BK TV), prvu kompaniju za mobilnu telefoniju u Srbiji i mnoga druga preduzeća iz svih oblasti poslovanja. Preduzeća je osnivao širom sveta i tako postao značajan ekonomski faktror ne samo u Srbiji, nego i u celoj jugoistočnoj Evropi i šire. Time je istovremeno bio začetnik povratka kapitalizma u celom nekadašnjem komunističkom svetu.

Kako je osnovan Mobtel

Početkom 90-ih godina 20-og veka, vlada Srbije je odlučila da pokrene mobilnu telefoniju. Za realizaciju takve ideje bio je potreban partner koji, pored novca, ima i menadžerske sposobnosti da okupi ljude spremne da primene novu tehnologiju i znanja. U pregovorima između Vlade Srbije i ugledne američke kompanije “SGI” iz Kolorada, prava za uvođenje sistema, koja je vlada nudila kao svoj jedini osnivački ulog, procenjena su na 49%, a oprema i novac za pokretanja rada preduzeća koja je bio dužan da obezbedi partner procenjena su na 51% udela u vlasništvu budućeg mešovitog preduzeća.

Međutim, ni “SGI”, niti neko drugo strano preduzeće, nije se odlučilo za takvu investiciju zbog nestabilnosti tržišta i složenih političkih prilika u Srbiji. Pošto su i strane i domaće kompanije odustali od ulaganja , došlo je do pregovora sa Bogoljubom Karićem, koji je zahvaljujući poslovanju u inostranstvu imao mogućnosti da nabavi opremu, uloži sredstva i pokrene rad mešovitog preduzeća.

Stoga je preduzeće BK Trade iz Moskve, zaključilo 1994.godine sa javnim preduzećem Poštansko telegrafskog saobraćaja Srbije (skraćeno JP PTT Srbije) ugovor o osnivanju meštovitog preduzeća za mobilnu telefoniju “Mobtel”, po kome je BK Trade postao vlasnik 51%, a JP PTT Srbije 49% preduzeća.

Zašto je Milošević prognao Karića

Zahvaljujući uspešnoj poslovnoj politici porodice Karić, preduzeće se razvijalo, uprkos složenoj situaciji u kojoj se Srbija nalazila i progonu kojem je gospodin Karić još 1996. i 1997. godini bio izložen od strane Miloševićevog režima. Povod za progon je bio kao i današnji – hteo je da se kandiduje na predsedničkim izborima u Srbiji kao protivkandidat tada neprikosnovenom Slobodanu Miloševiću.

U zimu 1996. godine, BK TV je bila jedina televizija sa nacionalnom frekfencijom koja je istinito pratila tromesečne demonstracije opozicije zbog falsifikovanja izbornih rezultata od strane režima Slobodana Miloševića. Režim je reagovao gašenjem TV repetitora i baznih stanica mobilne telefonije, a nova oprema za „Mobtel“ je mesecima čekala carinjenje, iako je upravo država bila njegov suvlasnik.

I nova vlast proganja Karića

Ni posle pada režima Slobodana Miloševića u oktobru 2000. godine stanje u društvu se nije bitno izmenilo. Stoga je gospodin Bogoljub Karić osnovao Udruženje industrijalaca, koje je trebalo da doprinese daljem razvoju privatnog preduzetništva i zaštiti privatni kapital od ucena državnih službenika. Udruženje je istovremeno pokazalo da želi dalju liberalizaciju tržišta, bržu privatizaciju društvenih preduzeća i ispunjavanje međunarodnih obaveza Srbije, što je jedino omogućavalo privredni i društveni oporavak države.

Dosledan svojim političkim vizijama, Bogoljub Karić je sa delegacijama Udruženja industrijalaca načinio prve korake na uspostavljanju kontakata, posebno ekonomskih, sa Tiranom, Zagrebom, Ljubljanom, Sarajevom i Skopljem. Dakle, sa celim regionom koji je godinama bio politički trusno ili građanskim ratom zahvaćeno područje. Na Brezovici, a potom i u Beogradu, okupio je 100 albanskih i srpskih biznismena, a potom u Beograd doveo i delegaciju žena albanki. Sve to je smetalo izvršnoj vlasti koja sama nije imala nikakvu ideju za unapređenje odnosa sa kosovskim Albancima.

Karićev ulazak u politiku

Istovremeno, ne želeći da bude samo posmatrač lošeg upravljanja državom od strane vladajućih struktura Bogoljub Karić je odlučio da se i sam počne baviti politikom kako bi svoju ogromnu energiju, inicijativnost i idejnost iskoristio na dobrobit naroda i države, kao i za smirivanje tenzija i unapređenje odnosa sa Kosovom.

Prva ozbiljna lična politička aktivnost bila je kandidovanje na predsedničim izborima 2004. godine. Iako je njegova kampanja počela sa zakašnjenjem u odnosu na ostale kandidate, a iza sebe nije imao organizovanu političku partiju, osvojio je neverovatnih i neočekivanih 18,2% glasova i zauzeo treće mesto, ispred kandidata Demokratske stranke Srbije (DSS), koga su podržavale sve članice vladajuće koalicije.

U drugi krug izbora ušli su Tomislav Nikolić kao predstavnik ultranacionalističke Srpske radikalne stranke (SRS), čiji predsednik je Haški optuženik Vojislav Šešelj i Boris Tadić, predstavnik proevropske Demokratske stranke (DS). Gospodin Karić je pozvao svojih 630.000 glasača da u drugom izbornom krugu glasaju za kandidata DS, koji je isključivo zahvaljujući tim glasovima i pobedio.

Formiranje PSS BK

Izvanredan uspeh na predsedničkim izborima i demokratska orijentacija, naveli su ga da formira političku stranku Pokret snaga Srbije (PSS) , koji je uspešno učestvovao na izborima za skupštinu Autonomne pokrajine Vojvodine, kada je dobio poslaničke mandate i formirao svoj poslanički klub, koji je ušao u sastav vladajuće koalicije.

PSS je i danas, u koaliciji sa DS i dvema strankama iz Vojvodine na vlasti u toj Pokrajini, koja je daleko ispred ostalih u Srbiji, u pogledu evroregijske saradnje. Pri tome, predstavnik PSS koji je izabran za potpredsednika Izvršnog veća Autonomne pokrajine Vojvodine je uticajan funkcioner u regionalnim evropskim organizacijama.

Istovremeno, na lokalnim izborima PSS je osvojio 736 odborničkih mandata i počeo da vrši vlast u 53 opštine. Tako je PSS postala državotvorna stranka koja na svim nivoima učestvuje u upravljanja državom. Takvi rezultati predsedničkih, pokrajinskih i lokalnih izbora su pokazali da su mnogi građani Srbije očigledno bili izgubili poverenje u dotadašnje političare i njihove političke partije, pa su čak imali i izrazito negativno mišljenje o njima.

Isti ti građani bili su svesni ogromnih poslovnih uspeha Bogoljuba Karića, njegove kreativnosti i energije, što je davalo jasnu garanciju da će u slučaju pobede njegove političke partije na predstojećim parlamentarnim izborima, doći do neophodnog unapređenja ekonomije države, priključenja Srbije Evropskoj Uniji i Evroatlantskim integracijama.

PSS BK – opasan protivnik vlastima

Sve to najavljivalo je veliki uspeh PSS-a na predstojećim parlamentarnim izborima. Prema nezavisnim istraživanjima javnog mnenja, rejting PSS-a u decembru 2005.godine porastao je na 20%. Istovremeno, rejting DSS-a sadašnjeg premijera odlazeće vlade Vojislava Koštunice naglo je padao, a rejting G17+, političke partije sadašnjeg ministra finansija u ostavci u odlazećoj vladi, Mlađana Dinkića, padao je na nivo koji nije garantovao prelazak izbornog cenzusa. Istovremeno, rejting DS-a, čiji predsednik je gospodin Boris Tadić, sadašnji predsednik Republike, bio je stabilan sa tendencijom rasta. U takvim političkim okolnostima padao je i rejting SRS i SPS (Socijalistička partija Srbije Slobodana Miloševića).

Manjinska vlada premijera Koštunice, obezbeđivala je tesnu skupštinsku većinu glasovima SPS nekadašnjeg predsednika Srbije, haškog optuženika, sada pokojnog Slobodana Miloševića, a otvoreno je kolaborirala i sa SRS, čime je naneta velika šteta državi kroz usporavanje reformi i neispunjavanje međunarodnih obaveza.

Formiranje Kluba “Za evropsku Srbiju”

Stoga je bilo samo pitanje dana kada će biti raspisani prevremeni parlamentarni izbori. Ta mogućnost postala je još izvesnija, jer je 5 narodnih poslanika iz navodno opozicionih političkih partija Srpskog pokreta obnove (SPO), SRS i Socijaldemokratske partije formiralo poseban poslanički klub “Za evropsku Srbiju”, koji je faktički promovisao program PSS i Bogoljuba Karića, kao ekonomski progresivan i neuporedivo efikasniji od onog što je činila Vlada, koja je svoj mandat okončala sa milion nezaposlenih i milion i po penzionera na ivici egzistencije.

PSS je u takvim uslovima postao izuzetno opasan za vladinu koaliciju, jer je faktički bio jedina prava opoziciona stranka, koja je umesto nacionalističke retorike, promovisala istinski nacionalni interes Srbije. PSS je stalno insistirao na ispunjavanju međunarodnih obaveza države, stvaranju slobodnog tržišta, smirivanju socijalnih tenija kroz otvaranje novih radnih mesta i zapošljavanje radno sposobnog stanovništva.

Očekivalo se da posle tih, prevremenih, parlamentarnih izbora PSS uđe u vladu sa realnom mogućnošću da upravo Bogoljub Karić bude najozbiljniji kandidat za novog premijera. Takav razvoj političke situacije nije odgovarao DSS i G17+, jer bi uticaj DSS na formiranje vlade, posle tih parlamentarnih izbora bio izuzetno slab, a bilo je pitanje da li bi G17+ uopšte prešao cenzus i ušao u Skupštinu.

Sva istraživanja pre raspisivanja izbora govorila su da će skupštinsku većinu činiti DS, PSS i stranke nacionalnih manjina, na strani demokratske opcije, jer su radikali i tada imali najveće šanse da ostanu pojedinačno najveća stranka. PSS je predstavljao i istinsku mogućnost da deo biračkog tela i DSS i Radikala, a pogotovo G17+, prevede na svoju stranu. Ni DSS ni G17+ nisu želeli da demokratski prihvate političku realnost i bili su spremni na sve da sačuvaju vlast koja im nije pripadala. Pokrenuli su medijsku satanizaciju PSS i progon Bogoljuba Karića, uz očiglednu cenzuru svih medija i gašenje BK TV, kako bi sprečili informisanje javnosti o njihovoj zloupotrebi policije i pravosuđa radi progona PSS i porodice Karić.

Uloga G17 plus

Uloga G17+ u nedemokratskim sredstvima očuvanja vlasti može se sagledati tek kroz genezu te političke partije. Naime, politička partija G17+ je nastala od nekadašnje grupe 7 nezavisnih ekonomista, koji su bili svesni izuzetnog značaja i moći koju daje vladanje tokovima novca. Posle višegodišnjeg delovanja u formi nevladine organizacije očigledno su odlučili da materijalizuju svoje poznavanje bankarstva i finansija, pa su se nametnuli liderima DOS-a (demokratska opozicija Srbije) koji su predvodili političku borbu protiv režima Slobodana Miloševića, ali nisu imali jake ekonomiste i sopstveni ekonomski program.

U vreme pobede DOS-a i rušenja režima Slobodana Miloševića, svoju grupu G17+ registrovali su kao političku partiju i ušli u borbu za vlast. Mlađan Dinkić, koji je bio samo magistar i samo asistent na fakultetu (iako je po godinama života već trebao biti doktor nauka i profesor) nasilno je sa oružanom formacijom upao u Narodnu banku i zauzeo mesto Guvernera. Njegov, budući partijski kolega Miroljub Labus, postao je potpredsednik vlade i jedan od glavnih ljudi za međunarodnu ekonomsku saradnju. Dakle, eksperti G17+, koji su se pripremali da preuzmu tokove državnog novca, konačno su dobili priliku da te tokove usmeravaju. Preuzeli su ceo bankarski, monetarni i finansijski sistem i to u vreme kada sami nisu bili bogati.

Po svaku cenu održati vlast

Da bi DSS i G17+ostali na vlasti u opisanim političkim prilikama, morali su da što je moguće duže i na svaki mogući način održavaju podršku svojoj manjinskoj vladi. To je činjeno uz razne oblike političke trgovine, uključujući raspodelu unosnih funkcija i mesta u upravnim odborima javnih i drugih preduzeća. Istovremeno, morali su da oslabe glavne političke konkurente DS i PSS.

Još u vreme kada je premijer Koštunica bio predsednik Savezne Republike Jugoslavije, a pokojni Zoran Đinđić premijer Srbije i predsednik DS-a, javnost je bila iznenađena oštrinom njihovog ličnog sukoba, koji se preneo i na njihove političke partije. U osnovi sukoba bio je proevropski i uopšte prozapadni program DS-a, te snaga i energija njihovih političkih prvaka, na čelu sa Zoranom Đinđićem.

Nasuprot njima, DSS Vojislava Koštunice, čiji su funkcioneri delovali usporeno i bez ikakve ideje o stvarnom oporavku zemlje, otvoreno je štitio ostatke Miloševićevog režima i sprečavao lustraciju u vojsci, bezbednosnim službama i pravosuđu, što je doprinelo stvaranju ambijenta za ubistvo premijera Zorana Đinđića.

Ubistvo premijera i posledice

Posle ubistva premijera Đinđića u martu 2003.godine, pojedini političari čak su javno prozivali gospodina Koštunicu, a očekivalo se i njegovo hapšenje. Stoga bi bilo kakav neprincipijelni napad na DS od strane DSS, posle samo godinu dana od ubistva Zorana Đinđića, u javnosti bio izrazito negativno dočekan. Sem toga, DS je u demokratski orijentisanoj javnosti važila za partiju sa, za srpske prilike, dugom opozicionom istorijom u borbi protiv režima Slobodana Miloševića. Zbog toga je DS imala profilisano i stabilno biračko telo, pa time i stabilnu podršku javnosti.

Za razliku od DS-a, PSS je bio tek osnovana politička stranka i bez obzira na podršku od čak 20% biračkog tela bio je mlada partija, u početnoj fazi organizacije i izgradnje partijske strukture. Njegovo biračko telo još uvek nije bilo jasno profilisano i stabilno, već su ga činili građani koji su bili razočarani u dotadašnju vlast, a bili su svesni opasnosti od eventualne pobede SRS. Najveći deo birača PSS verovatno ne bi ni izlazio na izbore, niti bilo kome davao podršku da nije osnovan PSS na čelu sa harizmatičnim Bogoljubom Karićem.

Razlozi progona PSS

Stoga su Vojislav Koštunica i Mlađan Dinkić bili svesni da je bilo kakvo učešće G17+ u budućoj vladi i iole ozbiljniji uticaj DSS-a na sastav buduće vlade, posle novih parlamentarnih izbora, moguće samo uz uklanjanje Bogoljuba Karića iz političkog života zemlje i uništenje PSS-a, čemu ne bi imao ko da se suprotstavi. Pri tome, treba imati u vidu da Vojislav Koštunica nikada nije oprostio Bogoljubu Kariću podršku koju je dao Borisu Tadiću i DS-u na predsedničim izborima i omogućio prevlast proevropske orijentacije.

Parlamentarni izbori održani 21.1.2007. godine ovo su u celosti potvrdili. DSS odlazećeg premijera Koštunice svestan potpunog gubitka ugleda u narodu, na izbore nije izašao samostalno, već u sastavu neprincipijelne koalicije, u kojoj su se našli i ljudi koji su ranije bili u stranci pokojnog Željka Ražnatovića Arkana. Stoga je DSS sasvim očekivano ostvarila katastrofalno loš rezultat i dobila neuporedivo manje glasova nego na prethodnim izborima. I G17+ je, bez obzira na prednost koju u kampanji daje stečena finansijska moć i učešće u vlasti, osvojio znatno manje glasova nego na prethodnim izborima.

Uklanjanje Bogoljuba Karića iz političkog života zemlje i uništenje njegove tek osnovane političke partije moglo je da se realizije samo uništenjem njegovih izvora prihoda iz kojih je finansirao rad partije, njegovim hapšenjem, odnosno proterivanjem iz zemlje uz pretnju hapšenjem ako se vrati i medijskom satanizacijom.

Stoga je vlast najpre pokrenula nezakonite postupke likvidacije Astra banke i osiguravajećeg društva “Evropa osiguranje”. Potom je protiv njega i njegove braće i sestre pokrenula nezakonit krivični postupak. Da bi sprečila informisanje javnosti o progonu Bogoljuba Karića i cele porodice Karić, vlast je na nezakonit način prekinula emitovanje programa BK televizije, koja je inače imala najveće poverenje javnosti. Potom je BK televiziji na nezakonit način oduzela dozvolu za rad i uništila opremu. Podršku BK televiziji i protest protiv takvog nasilja vlasti uputila su nacionalna i međunarodna novinarska udruženja, predsednik Srbije gospodin Boris Tadić i OEBS.

Šta je progon Karića doneo vlastima

Progon Bogoljuba Karića i cele porodice Karić omogućio je vlastima ne samo uklanjanje opasnog političkog protivnika, već i pribavljanje imovinske koristi. Naime, kao što smo rekli Bogoljub Karić je svojom hrabrom investicijom u vreme ekonomske krize u Srbiji omogućio stvaranje prvog preduzeća mobilne telefonije. Iako je država dala samo prava, a ne i novac, ta prava procenjena su na čak 49% državnog udela u preduzeću poznatom po skrađenom nazivu “Mobtel”. Početna, osnivačka vrednost “Mobtela” bila je 130.000.000 USA dolara, a 2006. godine ,u vreme prodaje norveškom “Telenoru”,bila je 1.513.000.000 eura. Za samo 10 godina svog postojanja i rada”Mobtel” je stekao 2.800.000 pretplatnika i državi uplatio 1.763.000.000 eura poreza i doprinosa, što najbolje govori o uspešnoj poslovnoj politici koja je u njemu vođena.

Početak otimanja Mobtela

Lideri G17+ na čelu sa Mlađanom Dinkićem, koji je bio guverner Narodne banke i ministar finansija su odmah po dolasku na vlast u oktobru 2000.godine bili svesni ogromne vrednosti Mobtela i odlučili su da promene vlasničku strukturu, kako bi država postala većinski vlasnik i prodala preduzeće nekom stranom investitoru, jer nisu znali da na drugi način obebezbede novac za državni budžet. Pošto nije postojala zakonska mogućnost za promenu vlasničke strukture odlučili su da to sprovedu silom koristeći policiju i pravosuđe pod kontrolom DSS premijera sada odlazeće vlade Vojislava Koštunice. Protiv Bogoljuba Karića pokrenuli su krivični postupak sa dve potpuno neosnovane optužbe. Da bi se tim lažnim optužbama dao veći značaj u očima javnosti, kroz medijsku propagandu koja je usledila, istragu je bez ikakvog rešenja preuzelo Posebno odeljenje Okružnog suda u Beogradu za postupanje u predmetima organizovanog kriminala.

Zašta je optuživan Karić

Prva optužba se u suštini sastoji u tome da gospodin Bogoljub Karić u momentu potpisivanja ugovora nije imao nameru da u preduzeće unese opremu u vrednosti od 65.350.000 USA dolara, kako je ugovoreno, već u mnogo manjoj vrednosti i da je tako pribavio korist u iznosu od 21.980.551,98 USA dolara.

Zbog toga, navodno, nikada nije ni imao 51% vlasništva nad Mobtelom, već manje. Ova optužba je potpuna pravna besmislica, jer je detaljnu specifikaciju potrebne opreme i njenu vrednost dao stručni tim drugog osnivača Javnog preduzeća PTT saobraćaja Srbije, koji je opremu po dolasku u Srbiju primio, ugradio i stavio u funkciju, bez ijedne primedbe.

Valjanost i vrednost opreme potvrdila je i vlada Srbije svojim odlukama, kao i revizorske kuće. Sem toga, nikada nijednim pravnim aktom, nije promenjen odnos suvlasničkih delova, niti je došlo do promene upisa njihove visine. I danas u registru preduzeća stoji da je BK Trade vlasnik Mobtela sa 51%, a JP PTT saobraćaja Srbije sa 49%.

Uostalom, po završetku svake poslovne godine država je kroz usvajanje završnog računa potvrđivala stanje kapitala. Čak i kada bi bilo tačno da država, predstavljena kroz drugog osnivača Mobtela – JP PTT saobraćaja Srbije nije odredila da oprema koju je uneo BK Trade vredi 65.350.000 USA dolara, već manje, to opet ne bi uticalo na promenu vlasničke sturkture preduzeća, jer država predstavljena kroz drugog osnivača – JP PTT saobraćaja Srbije nije u preduzeće unela ni opremu, ni novac, već samo prava koja su procenjena na 49% od vrednosti novca i opreme koju je uneo BK Trad, bez obzira na iznos novca i vrednost opreme.

Inače, sve vreme postojanja Mobtela, država je imala svoje članove Upravnog odbora i nijedna iole važnija odluka nije mogla da se donese ako za nju nije glasao makar jedan predstavnik JP PTT, što je inače neuobičajeno u komapnijama ovagvog tipa, gde većinski vlasnik ima i daleko veći prostor za poslovno odlučivanje.

Laž o isplati dobiti

Druga optužba se u suštini sastoji u tome da je Bogoljub Karić onemogućio isplatu dobiti za 1999.godinu drugom osnivaču Mobtela – JP PTT saobraćaja Srbije u iznosu od 10.811.206,37 USA dolara i taj novac prebacio na privatne račune članova porodice u inostranstvu. Ovo je potpuno lažna optužba, jer navedeni novčani iznos ne predstavlja dobit drugog osnivača, već naknadu štete zbog gubitka ekskluziviteta.

Naime, drugi osnivač Mobtela – JP PTT saobraćaja Srbije je prekršio ugovor o osnivanju Mobtela u delu u kome se Mobtelu garantuje ekskluzivno pravo na pružanje usluga mobilne telefonije za period od sedam godina i osnovao vlastito, državno preduzeće mobilne telefonije. Zbog toga je vlada Srbije donela odluku da se iz dobiti JP PTT saobraćaja Srbije u Mobtelu izdvaja 13% na ime naknade štete većinskom vlasniku Mobtela – preduzeću BK Trade. Iznos od 10.811.206,37 USA dolara predstavlja tih 13% za 1999 godinu, koji iznos je uz odobrenje vlade i Narodne banke isplaćen većinskom vlasniku, preduzeću BK Trade. O tome branioci gospodina Karića poseduju sve odluke vlade i Narodne banke i iste su dostavili sudu i javnom tužiocu.

Optužbe posle dvanaest godina?!

Kao što se vidi, krivični postupak protiv gospodina Bogoljuba Karića je po navedenim optužbama pokrenut tek posle 12 godina od početka rada Mobtela i sedam godina od raspodele dobiti za 1999.godinu. Pri tome, drugi osnivač Mobtela – JP PTT saobraćaja Srbije, nikada nije smatrao da je na bilo koji način oštećen, već su to tvrdili samo instrumentalizovani policijski inspektori.

Na sednici upravnog odbora JP PTT-saobraćaja Srbije održanoj u oktobru 2001.godine inspektor policije Mladen Spasić tvrdio je da je to preduzeće kao drugi osnivač Mobtela prevareno od strane Bogoljuba Karića na opisani način. Ta neosnovana optužba odmah je data i u medije, posle čega je pokrenuta medijska hajka protiv Karića. O tome koliko su te, javno iznesene policijske optužbe neosnovane i koliko su poslužile za uklanjanje Bogoljuba Karića iz političkog života zemlje, najbolje govori činjenica da je policija zvaničnu krivičnu prijavu podnela tek posle pet godina, u februaru 2006.godine.

Neistine kao argumenti

Da bi opravdala svoje kriminalno ponašanje prema Bogoljubu Kariću i celoj porodici Karić, sadašnja, odlazeća vlada Srbije namerno je plasirala neistine da je u preduzećima porodice Karić kapital Slobodana Miloševića i da je Bogoljub Karić jedan od “Miloševićevih tajkuna”. Uvidom u izvode iz registra, može se videti da ni u jednom preduzeću porodice Karić nema nikakvog učešća bilo kojeg člana porodice Milošević.
Uostalom, da je Slobodan Milošević imao udela u preduzećima porodice Karić, onda bi imao udela i u Mobtelu. Stoga, ne bi samo dve godine posle osnivanja Mobtela osnovao državno preduzeće mobilne telefonije, čime je prekršena ugovorna klauzula o ekskluzivnom pružanju tih usluga od strane Mobtela za narednih sedam godina i Mobtelu naneta ogromna šteta.

Milošević svakako ne bi činio štetu Mobtelu da je u njemu imao udeo u vlasništvu. Sem toga, Bogoljub Karić nije “Miloševićev tajkun”, jer su svi “Miloševićevi tajkuni” osobe koje su u vreme vlasti Slobodana Miloševića bili na državnim funkcijama ili su rukovodili državnim preduzećima.

Za razliku od njih Karić je oduvek, čak i u komunističko vreme , radio kao privatni preduzetnik. Sem toga, Bogoljub Karić je bio u otvorenom sukobu sa Slobodanom Miloševićem, koji je kulminirao sudskim sporovima vođenim između njih. Potpuno otvoreni sukob sa režimom Slobodana Miloševića nastupio je 1996.godine kada je Bogoljub Karić osnovao socijaldemokratsku partiju i najavio kandidaturu za predsednika Republike. O svemu tome naravno postoje pismeni dokazi u vidu spisa sudskih postupaka.

Kako je Karić postao “izdajnik”?

Odlazeća vlast takođe u nameri kompromitovanja Bogoljuba Karića, plasirala je i neistinu da je deo Mobtela prodao kontroverznom kosovskom biznismenu Ekremu Luki, odnosno da mu je dao licencu za obavljanje poslova mobilne telefonije na Kosovu. Međutim, jedina istina, koju potvrđuju pismeni dokazi, je da je “Mobtel” sa preduzeđem “Mobikos” krajem 2002.godine zaključio ugovor o poslovno -tehničkoj saradnji po kome je “Mobikos” preuzeo prodaju kartica i vaučera za “pre paid”, kao i održavanje baznih stanica na Kosovu, što ni Mobtel ni vlada Srbije nisu mogli sami da obavljaju zbog opasnosti od napada albanskih terorista.

Inače, jedini korisnici “pre paid” usluga Mobtela na Kosovu su bili upravo kosovski Srbi koji su na taj način održavali kontakt sa porodicama u Srbiji, a nijedno drugo preduzeće osim “Mobikosa” nije htelo da zaključi ovaj ugovor.

Bez obzira što je u pitanju najobičniji ugovor iz delokruga poslovanja preduzeća, “Mobtel” je o zaključenju ugovora informisao Vlast u Srbiji uključujući i bezbednosne strukture lično. Sa ugovorom se saglasila i misija “UNMIK”, pa su oprema i vaučeri nesmetano prolazili carinske formalnosti na administrativnoj granici Kosova i “uže” Srbije. Ugovor o poslovno tehničkoj saradnji “Mobtela” i “Mobikosa” raskinut je posle samo tri meseca, jer je “Mobikos” tražio veliko povećanje naknade za svoj rad koje “Mobtel” nije mogao prihvatiti.

Tri godine posle raskida opisanog ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji o kome je bila upoznata i sa kojim se saglasila, Vlada Srbije počinje da taj ugovor lažno predstavlja kao nezakoniti ugovor o davanju licence Ekremu Luki za obavljanje poslova mobilne telefonije na Kosovu. Uostalom, nikakva licenca za obavljanje poslova mobilne telefonije na Kosovu nije ni mogla biti data od strane Mobtela iz prostog razloga što je Mobtel imao licencu za celu teritoriju Srbije, uključujući i Kosovo. To je potvrdio i generalni sekretar UN gospodin Kofi Anan u pismu upućenom rukovodstvu Mobtela.

Tako su pojedini članovi Vlade Srbije na čelu sa Miroljubom Labusom i Mlađanom Dinkićem počinili još jedan kriminalni akt, kao opravdanje za otimanje Mobtela i neosnovani progon cele porodice Karić. Uostalom koliko su sve te optužbe protiv Mobtela i Bogoljuba Karića besmislene govori činjenica da je i “Telekom”, državno preduzeće mobilne telefonije, samo nekoliko meseci posle raskida ugovora između Mobikosa i Mobtela, i sam sklopio isti ugovor sa jednim drugim albanskim preduzećem, jer se drugačije nije moglo raditi na Kosovu.

Otimanje Astra banke – primer bez presedana

Neverovatna upornost odlazeće vlasti u otimanju privatne imovine, sa ciljem ekonomskog uništenja porodice Karić najbolje se vidi na primeru Astra banke, Evropa osiguranja i BK Televizije. Nezakonito rešenje o oduzimanju dozvole za rad Astra banke je čak devet puta poništavano presudama Vrhovnog suda Srbije i Saveznog suda, da bi guverneri Narodne banke svaki put odbili da ispoštuju odluke Vrhovnog i Saveznog suda i donesu zakonito rešenje.

Zbog toga je protiv troje guvernera Narodne banke podnesena krivična prijava zbog krivičnog dela zloupotrebe službenog položaja po kojoj se već godinama ništa ne preduzima od strane javnog tužioca.

I oduzimanje dozvole za rad osiguravajućem društvu Evropa osiguranje je poništetno presudom Vrhovnog suda, koja takođe nije izvršena od strane Guvernera, već je doneseno novo nezakonito rešenje o oduzimanju dozvole. I zbog toga je protiv Guvernera podnesena krivična prijava zbog krivičnog dela zloupotrebe službenog položaja. Zbog nezakonite zabrane emitovanja progorama BK Televizije takođe je podnesena krivična prijava protiv odgovornih lica Republičke radiodifuzne agencije. Sve te krivične prijave, sa detaljnim činjeničnim opisom kriminalnih radnji prijavljenih lica, predstavljaju dokaz političke pozadine krivičnog progona porodice Karić, na čelu sa Bogoljubom Karićem.

Vlast preti i fizičkim uništenjem

Samo Bogoljub Karić lično, može da govori o pozivanju na razgovor kod predstavnika sadašnje, odlazeće vlasti i traženju da odustane od bavljenja politikom ili će mu u suprotnom biti uništeno sve što je stvorio. Takođe samo on može da govori o pretnjama fizičkom likvidacijom, ukoliko ne odustane od bavljenja politikom, izrečenim od strane istih političkih prvaka.

S tim u vezi, Karić ukazuje da je dva puta pokušano njegovo ubistvo, što je sprečeno od strane njegovog obezbeđenja. Došao je do saznanja da je Srbin iz Bosne i Hercegovine, koji je uhapšen zbog osnovane sumnje da je planirao njegovo ubistvo, pušten nakon samo dva dana pritvora, uz skandalozno saopštenje ministra policije da je reč o čoveku koji je lažno pretio ubistvom Bogoljuba Karića u nameri da se proslavi. Bogoljub Karić je takođe došao do saznanja da je reč o ubici angažovanom od strane policije, koji je za nagradu dobio “čišćenje” vlastitog policijskog dosijea o ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini. Nakon toga, usledilo je podnošenje krivične prijave protiv Bogoljuba Karića, zahtev za sprovođenje istrage, određivanje pritvora i izdavanje poternice.

Sprečiti PSS BK po svaku cenu

Posle nezakonitih likvidacija navedenih preduzeća iz takozvane “BK grupe” i pokretanja krivičnog postupka protiv Bogoljuba Karića i cele njegove porodice, raspisani su parlamentarni izbori za 21.1.2007.godine. Policija i Ministarstvo unutrašnjih poslova na nezakonit način su odbili da izdaju uverenje o prebivalištu za Bogoljuba Karića, koje je bilo jedan od dokumenata potrebnih za kandidovanje na izborima. Time su ga sprečili da se nađe na izbornoj listi PSS-a, čiji je osnivač i predsednik.

Tako je PSS bio jedina politička partija čiji nosilac izborne liste nije bio predsednik partije, čime je potpuno sprečena mogućnost uspeha partije na izborima i prelazak cenzusa za ulazak u parlament. Ovde napominjemo da su uverenja o prebivalištu za potrebe kandidovanja na izborima redovno izdavana haškim optuženicima i pritvorenicima Slobodanu Miloševiću i Vojislavu Šešelju.

To najbolje potvrđuje da je jedino Bogoljub Karić bio stvarni protivnik odlazeće vladajuće garniture i dokazuje političku pozadinu njegovog krivičnog progona i uklanjanja iz političkog života zemlje. Zbog toga je odmah nakon neizdavanja uverenja, još za vreme predizborne kamapanje od strane PSS podnesena krivična prijava protiv ministra policije i načelnice u upravi policije Grada Beograda, koju je javni tužilac bez ikakvog ozbiljnog rada odbacio. PSS je zatim u svojstu oštećenog kao tužioca podneo protiv istih lica zahtev za sprovođenje istrage.

Kada je Bogoljub Karić u toku predizborne kampanje najavio dolazak u Srbiju po cenu hapšenja, njegovom bratancu Ranku Karić podmetnuta je bomba pod automobil, što je predstavljalo poruku samom gospodinu Bogoljubu Kariću šta ga čeka u slučaju povratka u zemlju u vreme predizborne kampanje.

Inače, policajci koji su vršili uviđaj na mestu eksplozije automobila, saopštili su porodičnom advokatu da su podmetanje bombe izvršili vrhunski profesionalci za eksploziv. Takvo znanje i iskustvo u rukovanju eksplozivom, u Srbiji se može steći samo u specijalnim vojnim i policijskim jedinicama. Na informativnom razgovoru u policiji Ranku Kariću je od strane inspektora savetovano da se skloni, jer policija ne može da mu pruži zaštitu. Posle takvog “saveta” policije Ranko Karić je bio prinuđen da odmah otputuje u inostranstvo.

I medijska satanizacija

Predizborna kampanja za parlamentarne izbore 21.1.2007.godine obeležena je neverovatnom medijskom cenzurom prema PSS, koja se sastojala u nezakonitom uskraćivanju informisanja javnosti o aktivnostima partije. Svi mediji i pisani i elektronski uzdržavali su se od negativnih komentara na bilo kojeg učesnika izbora, osim kada je u pitanju PSS.

Svo vreme predizborne kampanje dnevni list “Polititka”, list, koji je uvek u vezi sa vlašću (čiji glavni i odgovorni urednik Ljiljana Smajlović je bliska DSS-u odlazećeg premijera) u više navrata je, i to na naslovnoj strani, objavljivao tekstove sa neistinama koje su škodile časti i ugledu kako samog Bogoljuba Karića, tako i cele njegove porodice. Zbog toga su protiv glavnog i odgovornog urednika lista podnesene čak četiri parnične i krivične tužbe, koje takođe potvrđuju političku pozadinu progona Bogoljuba Karića.

Nadamo se da će vam sadržaj ovog pisma, i dokazi koje dostavljamo uz njega biti dovoljni za ocenu da je krivično gonjenje gospodina Bogoljuba Karića i izdavanje poternice protiv njega politički motivisano. Ukoliko ipak nađete da su potrebna i dodatna pojašnjenja spremni smo sve navode iz pisma i sve dostavljene dokaze detaljno dopuniti.

Tim advokata Bogoljuba Karića

Objašnjenje: Pismo je početkom 2007. godine poslato svim relevantnim političkim i bezbedonosnim institucijama Evropske unije u Briselu i Starzburu, koje su pokazale interesovanje da dobiju i redovno dobijaju, i druga dokumenta koja objašnjavaju i dokazuju da je reč o političkom progonu, a ne bilo kakvoj stvarnoj krivici Bogoljuba Karića. Time je stvoren preduslov da kada se iscrpu pravne mogućnosti pred sudovima u Srbiji, pokrene proces pred sudom u Strazburu i dokaže nevinost Bogoljuba Karića.